Stepenište nije samo funkcionalni element u prostoru – ono je često ključna arhitektonska tačka, konstrukcijsko rešenje, ali i estetski akcenat. Bez obzira na to da li povezuje spratove u stambenoj kući ili dominira centralnim holom poslovne zgrade, izbor vrste stepeništa značajno utiče na karakter prostora, njegovu upotrebljivost i vizuelni utisak.
U ovom članku predstavljamo pregled glavnih vrsta stepeništa u arhitekturi, podeljenih prema obliku, konstrukciji, materijalima i nameni, sa terminima koji se koriste u srpskoj arhitektonskoj praksi.
Podela prema obliku (tlocrtu)
Oblik stepeništa najčešće se određuje raspoloživim prostorom i funkcionalnim zahtevima objekta.
1. Pravo stepenište
Jednokrako, pravolinijsko stepenište je najjednostavniji oblik, u kom se korisnik kreće u jednom pravcu bez prekida ili promene smera. Idealno je za usklađene, pravougaone prostore i objekte sa malom spratnom visinom. Ova vrsta je praktična za javne zgrade, škole, hale, ali i u stambenim objektima kada prostor dozvoljava.
Prednosti: jednostavna izrada, laka orijentacija, dobra preglednost
Nedostaci: zauzima više dužine; može biti naporno ako nema odmorište
2. Lomljeno stepenište (u obliku slova L ili U)

Sastoji se od dva ili više pravih krakova koji su međusobno povezani podestom (odmorištem). Lom se obično dešava pod uglom od 90° (slovo L) ili 180° (slovo U). Koristi se kada nema dovoljno prostora za pravolinijsko stepenište, a potrebno je osigurati komforno penjanje.
Prednosti: zauzima manje prostora, bezbednije je jer se pravac kretanja prekida
Nedostaci: nešto složenija konstrukcija, otežan unos velikih predmeta
3. Zavojito stepenište
Zavojito (zakrivljeno) stepenište menja pravac postepeno i bez oštrih uglova. Stepenici su u spoljašnjem delu širi, dok se prema unutrašnjem delu sužavaju. Pogodno je za objekte sa ograničenim prostorom, a koristi se i kao vizuelni akcenat u luksuznijim enterijerima.
Prednosti: estetski dopadljivo, elegantna forma
Nedostaci: može biti nepraktično za svakodnevno korišćenje ako nije pravilno projektovano
4. Spiralno stepenište

Ovaj tip stepeništa se rotira oko centralnog stuba i zauzima minimalan tlocrtni prostor. Gazišta su u obliku iskošenih trapeza, a idealno su rešenje za manje stanove, potkrovlja, galerije ili sekundarne komunikacije.
Prednosti: štedi prostor, zanimljiv vizuelni element
Nedostaci: otežano kretanje većeg broja ljudi, nepraktično za nošenje predmeta, manja sigurnost
5. Lepezasto stepenište
Gazišta su raspoređena radijalno i šire se poput lepeze. Ovakav oblik se najčešće sreće kod stepeništa koje se račvaju iz jednog centralnog mesta. Estetski je vrlo efektno.
Prednosti: jak estetski utisak, pogodna za reprezentativne prostore
Nedostaci: složenije projektovanje i izvođenje
6. Kružno i polukružno stepenište
Kružno stepenište pravi pun krug oko zamišljenog središta, dok polukružno pravi 180 stepeni. Koristi se tamo gde je potreban monumentalan, elegantan element, npr. u vilama, muzejima i luksuznim hotelima.
Prednosti: skulpturalan izgled, idealno za prostore sa visokom estetskom ambicijom
Nedostaci: zahteva više prostora i precizno izvođenje
Podela prema konstrukciji
Konstrukcija stepeništa određuje način prenosa opterećenja na nosivu strukturu objekta. Evo osnovnih tipova:
1. Monolitno stepenište
Izrađuje se na licu mesta od armiranog betona. Veoma je čvrsto, dugotrajno i omogućava različite oblike. Najčešći je izbor u stambenim, poslovnim i javnim objektima.
Prednosti: visoka stabilnost, otpornost na habanje, dobra zvučna izolacija
Nedostaci: zahteva oplate, teško za rekonstrukciju
2. Prefabrikovano stepenište
Gotovi elementi se izrađuju u fabrici i transportuju na gradilište, gde se montiraju. Praktično je za serijsku gradnju, kao što su stambeni blokovi.
Prednosti: ubrzana gradnja, kontrolisan kvalitet izrade
Nedostaci: ograničenja u dimenzijama i obliku
3. Konzolno stepenište

Svaka stepenica je zasebno oslonjena na zid ili nosač, bez dodatnih oslonaca. Ovaj tip se često koristi u modernim enterijerima zbog efekta „lebdećih“ koraka.
Prednosti: minimalan vizuelni utisak, prozračnost prostora
Nedostaci: zahtevna statika i kvalitetan zid za oslonac
4. Samonoseće stepenište
Gazišta su povezana na način da sama nose sopstvenu težinu, bez dodatne konstrukcije. Konstrukcija može biti skrivena unutar materijala.
Prednosti: lagan vizuelni izgled, često bez vidljivih nosača
Nedostaci: skuplje rešenje, zahteva preciznu izradu
5. Metalna konstrukcija (čelična)
Koristi se za moderne, industrijske i otvorene enterijere. Konstrukcija može biti vidljiva ili obložena drugim materijalima (npr. drvetom).
Prednosti: lagana konstrukcija, brzo izvođenje
Nedostaci: može prenositi zvuk, zahteva zaštitu od korozije
Podela prema materijalu
Materijali od kojih se izrađuju gazišta, podesta i ograda definišu estetiku, osećaj u prostoru, ali i funkcionalne karakteristike stepeništa.
1. Drvo

Klasičan i topao materijal, prijatan za hodanje i estetski vrlo fleksibilan. Koristi se za gazišta, ali i ograde i obloge.
Prednosti: prirodan izgled, mogućnost oblikovanja, prijatan zvuk pri hodu
Nedostaci: osetljivost na vlagu, habanje i ogrebotine
2. Beton
Koristi se za grube, monolitne forme ili kao osnova za oblaganje. Može se ostaviti kao vidljiv beton ili obložiti drugim materijalima.
Prednosti: izdržljivost, mogućnost oblikovanja
Nedostaci: težina, hladnoća na dodir
3. Prirodni kamen (mermer, granit, peščar)
Luksuzan i trajan materijal, koristi se u reprezentativnim i javnim prostorima.
Prednosti: dugotrajnost, otporan na habanje, elegantan izgled
Nedostaci: klizav ako se ne tretira, visok trošak
4. Čelik (i inox)
Odličan za moderne enterijere, može se kombinovati sa drvetom ili staklom.
Prednosti: savitljiv, otporan, lako se oblikuje
Nedostaci: može biti bučan i hladan na dodir
5. Staklo
Koristi se za gazišta (laminirano staklo), ograde i vizuelne efekte. Obezbeđuje prozirnost i lakoću u prostoru.
Prednosti: svetlost, moderni izgled
Nedostaci: skuplje, zahteva preciznu obradu i zaštitu
Podela prema funkciji i položaju
Funkcija stepeništa diktira njegovu širinu, položaj, broj korisnika i konstrukciju.
1. Unutrašnje stepenište
Najčešće u porodičnim kućama, poslovnim objektima, institucijama. Može biti sakriveno, ali često i centralni element enterijera.
2. Spoljašnje stepenište
Postavlja se izvan objekta – za glavni ulaz, terasu, dvorište. Mora biti otporno na vremenske uslove, sa neklizajućom završnom obradom.
3. Glavno stepenište
Najvažnije komunikaciono stepenište objekta. Široko, često sa reprezentativnim izgledom, nalazi se u centralnoj zoni.
4. Pomoćno (servisno) stepenište
Koristi se za manje frekventne komunikacije – između tehničkih prostorija, magacina ili pomoćnih delova zgrade.
5. Vatrogasno (evakuaciono) stepenište
Projektuje se u skladu sa pravilnicima o zaštiti od požara. Mora omogućiti brz, siguran izlaz iz objekta u hitnim situacijama. Obično je izrađeno od metala, sa neklizajućim gazištima.